Volite se kad niste zajedno. To je prava ljubav.
''Ko ume da se voli samo kad je zajedno, taj ne pravi pitanje s kim je.''
Rece nas Dusko Radovic. Da li je to tacno? Da li nam je potrebna blizina osobe da bi veza funkcionisala? Ili je daljina bas to sto cini pravu ljubav. Svaki pocetak je tezak, kao i uspostavljanje kontakta, opustenost pri prvog izlasku i razmisljanje o tome kako ce sve proci. Recimo da se danasnji dejt zavrsio kako treba i veza je pocela. Ali sta ako taj neko zivi daleko i za pocetak cete se vidjati samo jednom ili cak dva puta nedeljno? Neko od vas ce reci da je to sasvim dovoljno, ali ja mislim da je to za pocetak odredjene veze jako malo, nedovoljno da veza opstane. U pocetku veze se treba potpuno predati osobi da bi to uspelo, provoditi bar 2 puta nedeljno, po ne znam koliko sati. Veza je kompromis, kao sto ste vec milion puta culi. Tu nema mnogo objasnjavanja, jasno je da je sve u dogovoru. I to najvise zavisi od parova. Ali ljudi, ja samo iskazujem svoje misljenje. Kasnije, ako ta veza opstane, mozda je i bolje da se ne vidjate cesce da bi jedno drugom nedostajali. Da ne bi sve preslo u naviku, da, ta navika. Koliko sam puta cula da ljudi ostaju u vezi iz navike jer se plase da nastave dalje, jer ne mogu da zamisle neko novo upoznavanje i sticanje svega sto imaju sa trenutnim partnerom. Ja glasam za ljubav. Za ljubav se mora zrtvovati, pa i cekati tu celu nedelju da ga opet vidite. Najlepsa ljubav je ona za koju se zrtvuje mnogo strpljenja, to se uvek isplati, verujte. Ne znam za vas ali meni je lepo kada cekam vece da ga vidim posle napornog dana, kad se smejemo zajedno, kad se drzimo za ruke i kad osecamo da je to ovo pravo. :)